OSF WESTERN BALKANS ALUMNI NETWORK!

WE ARE THRILLED TO INTRODUCE THE OSF WESTERN BALKANS ALUMNI NETWORK! 

 

Exciting News!

Celebrating 30 years of transformative impact, the #OpenSocietyFoundations has cultivated a global family of change-makers dedicated to fostering connections, friendships, and a shared commitment to societal openness and values.  

 

Više >>

Full Agenda of #CSFTirana2023 | “Unlocking Progress: The European Future of the Western Balkans”

 

Full Agenda of #CSFTirana2023 | “Unlocking Progress: The European Future of the Western Balkans”

 

Više >>

OPEN SOCIETY FOUNDATIONS IN WESTERN BALKANS

 OUR WORK IN WESTERN BALKANS

 

Više >>

Udruženje za modernu historiju Sarajevo organizator je trećeg History Festa koji je održan u više bh. gradova od 28. maja do 2. juna ove godine. Održan je niz panel diskusija, promocija knjiga, tribina, radionica... Tim povodom razgovarali smo s Husnijom Kamberović, profesorom s Odsjeka za historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i predsjednikom Udruženja za modernu historiju.

 

kamberovic basta1

 

Razgovarao: Amer Tikveša

 

History Fest, osim temama i učesnicima, skreće pažnju i konceptom. Barem u Bosni i Hercegovini nismo naviknuti na festivalski pristup historiji. Šta podrazumijeva taj pristup i šta ste kroz tri godine organizacije History Festa shvatili kao njegovu neupitnu prednost ili kvalitetnu dopunu postojećim konceptima pristupa historiji i njenoj prezentaciji?

Prvo bih napomenuo da se slični festivali održavaju i u drugim dijelovima svijeta i svugdje imaju slične ciljeve – u festivalskom duhu raspravljati o ozbiljnim historijskim pitanjima na ozbiljan način. Historija ne smije biti dosadna nauka i mi smo u ove tri godine pokušali pokazati kako je moguće zainteresirati širu publiku ne samo da prate ozbiljne rasprave profesionalnih historičara, nego da u tim raspravama i aktivno sudjeluju. Na ovogodišnjem festu smo imali i rasprave o „Public history“, na kojem su kolege iz Njemačke govorile o iskustvima rada na tom projektu, a mi smo mogli razmišljati kako to možemo koristiti u našim projektima. Jednostavno, riječ je o tome kako „demokratizirati“ historijsko znanje i kako to znanje primijeniti a da se ne podlegne izazovu zloupotrebe historije. Historija ne može biti zatvorena unutar akademskih zidova i odvojena od javne sfere, ali ne smije niti biti sredstvo političke zloupotrebe. Općenito, diskusije na History Festu nam pomažu da tendencije iz evropskih historiografija primjenjujemo u našim istraživanjima.

Također smo svjesni da ne smijemo na festu suviše pojednostavljivati historijske procese, jer bismo pojednostavljivanjem izdali temeljne principe historijske nauke i teško bismo tada mogli ostati kredibilni za zajednicu profesionalnih historičara iz Evrope. Zato smo u ove tri godine nastojali zadržati što viši naučni nivo diskusija i razvijati dijalog na regionalnoj razini vodeći računa da to postižemo u evropskom kontekstu. Čini mi se da je taj pristup dobro prihvaćen u Bosni i Hercegovini i da je History Fest u protekle tri godine već postao prepoznatljivo mjesto dijaloga i odlična pozornica za javnu promociju historijske nauke. History Fest je nešto sasvim novo u Bosni i Hercegovini, ali po mnogim sadržajima i originalan u odnosu na slične festivale u svijetu. Ukratko kazano: History Fest vraća dostojanstvo historijskoj nauci, koja je proteklih decenija često bila na rubu da umjesto nauke definitivno postane samo puka propaganda. To činimo ne samo kroz nove pristupe, nego i zahvaljujući doista širokom krugu poznatih historičara koji dolaze u Bosnu i Hercegovinu sudjelovati u ovim diskusijama. Uz to, kao što smo pokazali ove godine, kvalitetni i dobro pripremljeni razgovori s aktivnim sudionicima naše moderne povijesti imaju veliki značaj za bolje razumijevanje te povijesti.

 

Moto prvog festa bio je „Otvorimo historiju“. U današnje vrijeme ona se ponekad čini malo i previše otvorenom, svakodnevni su uplivi historijskog u obične živote građana. Kako gledate na uplive historijskog u svakodnevicu? Da li se tu radi o istini, potrebi, političkoj manipulaciji, ideološkoj izvitoperenosti činjenica? Koliko je to ustvari upotrebljivo u naučnom smislu?

Ljudi bi iz historije trebali nešto učiti i to i jeste osnovni smisao historije kao nauke: pomoći da se razumije prošlost u zamršenoj slojevitosti. Ali, nama ne treba bolja prošlost nego bolja budućnost. Mi prošlost ne možemo promijeniti, ali možemo graditi bolju budućnost ukoliko istinski razumijemo prošlost, ma kako ona bila teška i bolna.  Danas se često govori o suočavanju s prošlošću, ali to znači argumentirano raspravljanje o prošlosti s ciljem da se ne ponavljaju stare greške.  Prije nekoliko godina imali smo diskusije o početku Prvoga svjetskog rata i tada se u javnosti stvorila predstava kao da rat treba tek da počne a ne kao da je završen prije stotinu godina. Bio je to klasičan primjer, u evropskim razmjerama, manipulacije prošlošću, kada su događaji od prije stotinu godina jednostavno tretirani kao dio naše svakodnevnice. Dakle, mislim da nama historija mora pomoći da boljim razumijevanjem prošlosti gradimo bolju budućnost, a ne da prošlost zarobi našu svakodnevicu.

 

Političari često upotrebljavaju historiju za homogenizaciju biračkog tijela, nerijetko i vrlo ostrašćeno. Kosovski boj ne jenjava kao tema u politici srpskog nacionalizma već 30 godina. Hrvatski nacionalizam ima opet svoje historijske mitove, bošnjački i crnogorski također. Ljevica opet insistira na socijalističkoj Jugoslaviji kao najboljem od svih mogućih poredaka. Svako parcijalno i iz svoje ideološke perspektive pristupa činjenicama. Međutim, svi imaju priliku da ispitaju svoje stavove s obzirom na činjenice. Koliko vas političari susreću da upitaju za nešto iz prošlosti što u svojim istupima koriste, koliko posjećuju History Fest, naprimjer?

Historija je često zloupotrebljavana ne samo na Balkanu, nego je toga bilo (i još uvijek ima) i drugdje u svijetu. Mogu reći da smo se mi u Sarajevu s time počeli dosta davno suočavati, ali to je stalna borba za očuvanje historije kao nauke.  To nije krivica samo političkih struktura koje zloupotrebljavaju prošlost, nego i historičara koji u tome aktivno sudjeluju i koji svoje zaključke prilagođavaju trenutnim političkim interesima, neovisno o tome da li se radi o političkim interesima desnice, ljevice, nacionalista, komunista ili bilo koga drugog. To mi nazivamo historijskim revizionizmom. Zato smo mi u okviru History Festa krenuli od tog „otvaranja“ preko „približavanja“ do „učenja“ iz historije, što su bili slogani tri prethodna festa. Pri tome, naravno, mislimo da svi moramo učiti iz prošlosti, uključujući i političare. Problem je, međutim, što političari uglavnom misle da oni sve znaju. Naši političari misle da historija treba samo dati potvrdu njihovim već zauzetim političkim stavovima. Pouzdano znam, naprimjer, da se njemačka kancelarka često susreće s povjesničarima, ali ne da bi im davala instrukcije kako da pišu povijest nego da iz prve ruke sazna gdje se u povijesti griješilo kako se slične greške ne bi ponavljale. U vrijeme krize oko Krima, naprimjer, bilo je puno razgovora o tome gdje je svijet pogriješio početkom 20. stoljeće i kako se survao u Prvi svjetski rat.

 

History Fest, iako se održava u BiH, po učesnicima ima regionalni pa i evropski karakter. Koliki je njegov odjek? Sigurno ste doživjeli mnogo i pohvala i kritika. Možete li izdvojiti neke najupečatljivije, koje su vam možda otvorile i neke nove uvide o mogućnostima još većeg uticaja Festivala?

Naša je ideja da History Fest doista ima evropski karakter. Ove godine je bio izuzetno dobro organiziran i mogu reći da su reakcije bile puno povoljnije nego sam i očekivao. Mislim da je to i rezultat naše želje da uvijek pravimo bolji program. Prošle godine, nakon otvaranja festa u Botaničkoj bašti Zemaljskog muzeja, sevdalinki Damira Imamovića, panela o Berlinskom kongresu i kasnije druženja u bašti, jedna mi je njemačka profesorica prišla i sva ushićena kazala kako je to bila jedna čarobna noć. Pripremajući ovogodišnji fest želio sam da imamo još bolji program i već nakon prvog dana čuo sam komentar kako je ovo standard koji će se teško više nadmašiti. Možda je pohvala koju je javno iskazala dr. Latinka Perović važna. Ona je kazala: "Mislim da je ovakav jedan fest neophodan. Cijela manifestacija koja se širi pokazuje da su naša društva otvorenija, naročito pokazuje koliko je velika potreba za razgovorima. (...) I na ovom Festu su dani bili intenzivni i svi smo bili ispunjeni osjećanjem da smo radili nešto korisno. History Fest je prilika za predstavljanje rezultata istorijske nauke i dijaloga kojem se tek učimo".  Sonja Biserko je, također, javno kazala da je History Fest "od izuzetno velike važnosti, jer je okupio toliki broj ljudi iz regiona, historičara srednjih godina, koji su sposobni objektivno misliti i to će za region u vremenu pred nama imati ogromnu važnost i relevantnost. I oni koji su protivnici ovoga festa znaju da će se to, kako vrijeme odmiče, sve više razvijati u tom pravcu (...). Prosto, taj skup govori da se formirala jedna nova generacija istraživača i to je nezaustavljivo". Mogu reći da sam dobio i niz privatnih poruka u kojima se iznosi toliko pohvala na fest da mi je čak i nezgodno o tome javno govoriti.

Ono što ja vidim kao pozitivno je širenje Festa izvan Sarajeva. Razgovor u Konjicu, u Titovom bunkeru, imao je nevjerovatno veliki publicitet i značaj. U Mostaru također. U Banjoj Luci je bilo nekog nerazumijevanja, ali vjerujem da je i to za nas jedno iskustvo o kojem ćemo voditi računa slijedeće godine.

 

Tema ovogodišnjeg festa, ukratko, bio je socijalizam. Obuhvaćen je širok kontekst, cijela Evropa. Šta biste izdvojili kao neke glavne poruke obrađivanih tema od kojih bi svi oni koji nekritički hvale taj period, ali i oni koji ga ostrašćeno negativno kritikuju mogli uzeti kao korektiv svojih stavova?

Mi nismo željeli ništa niti kritizirati niti nekritički hvaliti nego samo iz raznih perspektiva analizirati šta se to dešavalo u Evropi i Jugoslaviji koncem 1980-ih godina i detektirati ono što je bilo pozitivno i ono što je bilo negativno. Svi bismo morali dalje zajednički raditi na promociji pozitivnih i odbacivanju negativnih iskustava.  Dubravka Stojanović je jednom kazala kako je razvoj događaja u Evropi poslije 1989. pokazao koliko su demokratske institucije krhke i to je nešto o čemu moramo voditi računa.

 

Ono što se na Festu dešava jesu i promocije knjiga, recentnih historiografskih izdanja. Šta biste mogli preporučiti čitaocima?

Na festu smo doista promovirali puno vrijednih knjiga ne samo iz bosanskohercegovačke, nego i iz evropske historiografije. Sve što smo promovirali, a pažljivo smo to birali, sigurno zavređuje pažnju. Knjiga Latinke Perović o slomu srpskih liberala 1972. ili biografija Milana Kučana su sigurno knjige koje treba čitati. Nismo bježali niti od „teških“ tema: knjiga hrvatskog povjesničara Ive Goldsteina o Jasenovcu, koju smo promovirali u Banjoj Luci, pokazuje otvorenost History Festa i nadam se da ćemo tu otvorenost i spremnost za dijalog i dalje širiti.

 

Koliko toga bitnog i recentnog dolazi do studenata, da li je uvršteno u njihove kurikulume?

Studenti su jedna od ciljnih grupa History Festa. Mi smo ove godine imali dva programa za studente: jedan je bio doktorska radionica, a drugi ljetna škola sa master studentima. Bilo je blizu 40 master studenata iz mnogih evropskih univerziteta. Naši studenti su imali priliku ne samo uspostaviti poznanstva sa svojim kolegama iz Evrope (a to smatram jako važnim), nego slušati diskusije i predavanja mnogih profesora s evropskih univerziteta ili slušati razgovore s onima koji su bili kreatori i aktivni učesnici političkih procesa u Jugoslaviji krajem 1980-ih godina (Raif Dizdarević, Stipe Mesić, Milan Kučan). Nažalost, neke kolege s mog matičnog Odsjeka za historiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu nisu imali razumijevanja, pa je bilo slučajeva da studenti nisu mogli pratiti sve diskusije na History Festu i mislim da su neke važne stvari propustili čuti. Slično je bilo u Banjoj Luci, i vjerujem da širenje festa na studentsku populaciju u Bosni i Hercegovini mora biti naš cilj u budućnosti. Kako ćemo ideje s festa širiti među studentsku populaciju? Naši univerziteti (pri tome ne mislim samo na univerzitete u Bosni i Hercegovini, nego na univerzitete u većini postjugoslavenskih zemalja) prilično su tromi, stalno u nekim reformama, ali sa slabo vidljivim rezultatima i još uvijek u potrazi za efektnim kurikulumima. Ali, kao da se vrtimo ukrug bez značajnijeg napretka. Pojedinci moraju pokušavati mijenjati stvari, kao što i mi činimo s ovim History Festom, makar nailazili i na poteškoće. Konkretno: uprkos protivljenju određenih historičara, naša promocija knjige o Jasenovcu u Banjoj Luci će ostaviti traga i kod studentske populacije u tom gradu, bez obzira da li će je neko uvrstiti u obaveznu literaturu ili ne. Važno je da mi sve ovo promatramo kao jedan proces, koji se, naravno, mora ubrzano odvijati, jer mi više nemamo vremena za čekanje, dok nam izrastaju čitave generacije s mitološkim znanjem nametnutim kao historija.

 

Koliko smo daleko od spuštanja misije History festa u školske programe diljem BiH?

Mislim da je važno voditi računa o dinamici širenja History Festa. Mogu reći da razmišljam o tome da kroz razne kvizove u okviru Festa ovaj pozitivni duh stigne i do đaka u srednjim školama. Nadam se da ćemo to moći vidjeti 2020. godine.

 

Kako birate teme za History Fest, tj. zašto ih u tom trenutku smatrate bitnim za širu javnost?

Mi smo za sada fokusirani na modernu historiju a teme biramo ne slučajno. Naprimjer, prije tri godine krenuli smo s razgovorima o historiografiji Bosne i Hercegovine u regionalnom kontekstu, o spomenicima i spomeničkom nasljeđu, da bismo 2018. u fokusu imali rasprave o važnim godišnjicama iz evropske historije (od godišnjice Berlinskog kongresa do studentskih demonstracija 1968), a ove godine je naša pažnja bila usmjerena na lomove koji su se dešavali 1989. godine. Dakle, želimo biti aktuelni kako bismo ponudili odgovore na pitanja s kojima se danas suočavamo. Ove smo godine okupili naučnike, ali i organizirali niz razgovora s onima koji su bili aktivni kreatori historijskih procesa i mislim da je to dalo dobre rezultate.

 

Da li već razmišljate o sljedećem i u kojem pravcu idu Vaša razmišljanja?

Desetak dana prije početka ovog festa sinula mi je ideja o tome šta bi mogla biti središnja tema festa 2020. godine.To je za mene bio dobar znak, jer mi je pokazalo da su organizacijski poslovi za ovogodišnji fest završeni. No, sada tu ideju valja detaljno razraditi i rano je da je javno obznanim. Mogu samo reći da standarde koje smo postavili ove, moramo povećati 2020. godine.

 

Kritička pedagogija

Obrazovni sistem za koji se zalažemo podrazumijeva znanje, kompetencije i vrijednosti koje će omogućiti mladima da učestvuju u svim aspektima društva, kritički propituju svijet i neposredno okruženje, međusobno surađuju i zajedno uče, razvijaju lični i profesionalni integritet.

Kroz saradnju s pojedincima i partnerskim organizacijama želimo podići svijest društva o temeljnim problemima u obrazovanju i potrebi za profesionalnim djelovanjem i promjenom ukupne obrazovne paradigme.

Ovaj website koristi kolačiće!

Ovaj Website koristi kolačiće i prikuplja informacije o posjetiocima. Klikom na dugme OK potvrđujete da se slažete s Uslovima korištenja i Izjavom o privatnosti.

Više >