U historijskom muzeju u Sarajevu je 6. 7. održana promocija Priručnika za nastavnike historije/istorije/povijesti u Bosni i Hercegovini koji nosi naslov „Univerzalne vrijednosti iz prošlosti za društvo budućnosti“. Izdavač je EUROCLIO HIP BiH – Udruženje nastavnika historije/istorije/povijesti Bosne i Hercegovine, a cijeli projekat finansirao je Fond otvoreno društvo BiH. Autorice i autori su: Edin Veladžić, Slavojka Bešlić Bronza, Bojana Dujković Blagojević, Melisa Forić Plasto, Elma Hašimbegović, Senada Jusić-Dučić, Fahd Kasumović, Marija Naletilić i Edin Radušić.

Radi se o svojevrsnom nastavku Alternativnog kurikuluma za historiju/istoriju/povijest u BiH s podnaslovom: “Doprinos promoviranju humanizma u nastavi historije i suočavanju s bosanskohercegovačkim kontroverzama” koji je objavljen 2019. o čemu smo pisali ovdje. Cilj je bio kroz nastavu historije podučavati o univerzalnim vrijednostima kakve su mir, saradnja, sloboda, solidarnost, odgovornost, jednakost i život i promovirati ih. Razliku između prve i druge knjige objasnila je Bojana Dujković-Blagojević: „Prethodna knjiga je kurikulum kao takav, a ova knjiga je priručnik koji konkretno pokazuje kako taj kurikulum može biti implementiran u nastavi. U pitanju su modeli časa, za svaki razred (šesti, sedmi, osmi i deveti) smo pripremili po dvije nastavne jedinice gdje smo na konkretnim primjerima pokazali kako univerzalne vrijednosti implementirati na času. Ono što je meni naročito milo je što smo se u tom priručniku za nastavnike osvrnuli na procese dugog trajanja u smislu kako neka ideja kroz univerzalnu vrijednost ne prestaje završetkom neke istorijske epohe ili perioda. Recimo, meni je vrlo mila tema ropstva i slobode kao takve kroz koju osvjetljavamo antičko ropstvo u šestom razredu, pa imamo temu ropstva u sedmom, osmom, da bi do devetog razreda došli do Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i problema aparthejda. Imali smo četiri promocije širom BiH s nastavnicima i shvatili smo da je kurikulum kao takav poprilično apstraktan. To je napravljeno za stručnjake i sad vi kao nastavnik trebate sami da postavite ideju i da izvedete taj čas. Ona vama pokazuje 'kostur', a sad, u ovoj knjizi, mi smo na taj kostur nabacili 'meso'. To je konkretan materijal koji vi kopirate i idete s njim u učionicu. Potpuno su definisani ishodi učenja, definisana je tema, dati su istorijski izvori, napisani narativi, postavljena pitanja i predložene aktivnosti za učenike. U knjizi je odrađen cijeli posao pripreme koji bi nastavnik trebao da ima. Dosad su se univerzalne vrijednosti kao takve podrazumijevale i provlačile, a sad su u fokusu.“

Evo kako to izgleda. Prva radionica koju su pripremile Bojana Dujković Blagojević i Melisa Forić Plasto naslovljena je sa „Rat i mir“. Tema je opisana na sljedeći način:

„Tema za cilj ima učenicima predstaviti osnovne pojmove koji se vežu za rat, te istaći sve ono što rat kao sukob dvaju ili više strana nosi. Kroz temu se propituje i antipod rata – mir te ističu pojmovi koji se vežu za mir i promoviraju ga kao vrijednost. Učenici će se upoznati s opisima ratova iz perioda starog vijeka na osnovu historijskih izvora te slikovnog materijala koji se vezuju za navedene opise ratova.“

Ključno pitanje je: „Šta je rat i koje su njegove posljedice? Šta nosi mir za čovjeka i društvo?“

Definisane su i ključne riječi, ciljevi ali i ishodi učenja. Dati su potom slikovni izvori koje učenici trebaju analizirati. Neki od njih su: Prikaz ratnog pohoda Ramzesa II; Opsada Jerusalema 587 g. n. e.; Grčko-perzijski ratovi 499 – 449. pr. n. e. i drugi.

Nastavnik je taj koji te slikovne prikaze pokazuje učenicima kroz Power-point prezentaciju. Učenici u svoje sveske zapisuju riječi koje, po njihovom mišljenju, najbolje opisuju ono što vide na slikama. Potom nastavnik te riječi prepisuje na polovinu table na kojoj je već napisana riječ „Rat“ te s učenicima komentira generalnu sliku koju zapisane riječi kreiraju i kakve emocije izazivaju.

Nastavnik potom svakoj od pet grupa učenika, na koliko su podijeljeni, da po jedan tekstualni izvor s opisom događaja iz nekog rata. Neki od njih su: Opsada Jerusalema iz Biblije; Bitka u Termopilskom klancu iz Herodotove Historije; Kuga u opsjednutoj Atini iz 430. pr. n. e. i drugi.

Učenici iz tih izvora izdvajaju pojmove koji opisuju rat te ukratko daju podatke o kojem ratu je riječ i kada je vođen. Navedeni događaji se potom upisuju na lentu vremena. Svaka grupa potom prezentira svoje rezultate i oni se dovode u vezu s onim što je napisano na tabli.

Nastavnik potom na drugoj polovini table piše riječ „Mir“. Učenici potom pronalaze pojmove koji su suprotni onima koje povezuju s ratom te ih upoređuju i odgovaraju na ključno pitanje ove nastavne jedinice.

To je otprilike model rada i za sve ostale nastavne jedinice.

I kurikulum i priručnik Melisa Forić Plasto, jedna od koautorica obje knjige, ocijenila je kao „alternativu nacionalnim kurikulumima, koji su monoperspektivni i međusobno isključivi“. Multiperspektivnost je ono na čemu su autori priručnika insistirali. Tako su, na primjer, pod temom „Kršćanske redovničke zajednice i islamski polumjesec – bosanski franjevci i osmansko carstvo“ dati spisi o prelascima na islam u osmanskoj Bosni. Neki su pisani iz franjevačke, a neki opet iz osmanske perspektive.

Razlika između pristupa koji predlaže udruženje CLIO i onog koji je zastupljen u nacionalnim programima je i u tom, kako kaže Forić Plasto, što u nacionalnim programima, čak i „tamo gdje se univerzalne vrijednosti i pominju i dijelom promoviraju, uglavnom se vežu za primjere iz opće evropske istorije, dok u nacionalnoj istoriji ti primjeri izostaju“. U priručniku, s druge strane, zanimljiv je primjer radionice za deveti razred pod nazivom „Kada je priroda nemilosrdna, solidarnost je na djelu – Prirodne katastrofe u modernoj historiji Bosne i Hercegovine“. Solidarnost se ispituje na poplavama koje su zadesile BiH 1965. i 2014. te tokom zemljotresa koji je pogodio područje Banja Luke 1969. godine. Radi se o primjerima na kojima se pokazuje da solidarnost prevazilazi sve prepreke bile one političke, nacionalne, vjerske ili bilo koje druge.

Vrijednost priručnika nema samo upotrebnu, obrazovnu i odgojnu vrijednost, već prema riječima prof. dr. Amile Kasumović, jedne od promotorki, ukazuje i na vrijednost humanističkih disciplina: „Mi, na žalost, univerzalne vrijednosti često podrazumijevamo i samim tim potiskujemo negdje u sjenu, u pozadinu, umjesto da ih vrlo aktivno, možda čak i asertivno promoviramo i naglašavamo. To je ono što vidim kao najveću vrijednost ovog projekta. Ovaj projekt ponovo ukazuje na vrijednost humanističkih disciplina koje po meni jesu fundamentalne a u zadnje vrijeme su u defanzivi.“

Radi se, dakle, o priručniku koji osnovnoškolce može učiniti boljim poznavaocima historije, boljim ljudima te, u konačnici, veći broj njih usmjeriti ka humanistici kad budu birali životni poziv. Sve će, naravno, zavisiti od broja nastavnika koji se odluče izvoditi nastavu po predstavljenom modelu.