STVARNO GRAĐANSTVO POSJEDUJE ZNANJE O RELIGIJI I S NAUČNE TAČKE GLEDIŠTA

Intervju: KARL JANSEN Karl Jansen, predsjednik  međunarodnog religiološkog udruženja – IAHR (International Association for the History of Religions), gostovao je u četvrtak, 23. 9., na Drugoj religiološkoj konferenciji o temi „Religija i javna škola“ koja je održana u Sarajevu. Konferenciju je finansijski podržao Fond otvoreno društvo BiH. Na konferenciji je razgovarano o modelima izučavanja religije u regiji, ali i u Skandinavaji. Jansen je upravo jedan od najvećih autoriteta kad je u pitanju izučavanje religije po skandinavskom modelu. Ukratko, taj model podrazumijeva pristup religiji kao općeljudskom, sociološkom fenomenu u cilju razvoja kritičko-analitičkog pristupa religijskim sadržajima. Kroz religijske sadržaje učenici pokušavaju da pojasne svoje poglede na svijet bez obzira na to da li su religiozni ili ne. O konferenciji detaljnije možete pročitati ovdje. Prisustvo Karla Jansena iskoristili smo da s njim razgovaramo konfensionalnom modelu izučavanja religije u Bosni i Hercegovini kroz predmet Vjeronauka te kako prevazići kontroverze koje se u vezi s tim javljaju.

Više >>

BOOKSTAN I OSNAŽIVANJE MLADIH KNJIŽEVNIH KRITIČARA

Već šestu godinu u Sarajevu se održava književni festival Bookstan, a u sklopu njega i radionice za mlade književne kritičare. Ove godine radionica se održavala od 4. do 10. jula. Održavanje tih radionica finansijski osigurava Fond otvoreno društvo BiH. Da se radi o nečem dobrom i kvalitetnom govori i činjenica da pojedinim polaznicima i polaznicama ovih radionica ovo nije prvi put da učestvuju na njima. Meliha Hadžimehmedagić je bila 2016., 2019. i ove godine: „Ovo mi je treća godina da dolazim i svaki put imam osjećaj da sam nešto novo naučila“, kaže Meliha. Književnokritičku scenu smatra zatvorenom, a priliku za njeno otvaranje vidi u širenju kruga ljudi koji se njom bave čemu radionice doprinose: „Bilo bi dobro da je malo manje hermetički zatvoren krug ljudi koji se tim bavi i da se otvore više prema književnosti nego jedni prema drugima.“

Više >>

COVID-19: DONACIJE UGROŽENIM I MARGINALIZIRANIM GRUPAMA

Potaknuti krizom izazvanom pandemijom korona virusa, koja je stavila kapacitete bh. društva na veliki test, FOD BiH je odlučio doprinijeti normalnom funkcionisanju društva i pomoći ugroženim i marginaliziranim društvenim grupama koje najviše osjete ove promjene. Tokom 2020. godine osigurali smo pomoć čija je ukupna vrijednost preko 861.000 USD. Sredstva su dodijeljena za ukupno 43 organizacije i ustanove koje rade s ovim grupama. Pomoć je usmjerena na omogućavanje njihovih redovnih aktivnosti, koje su u ovom trenutku pod velikim pritiskom zbog povećane potrebe za ovakvim uslugama.

Više >>

Već šestu godinu u Sarajevu se održava književni festival Bookstan, a u sklopu njega i radionice za mlade književne kritičare. Ove godine radionica se održavala od 4. do 10. jula. Održavanje tih radionica finansijski osigurava Fond otvoreno društvo BiH. Da se radi o nečem dobrom i kvalitetnom govori i činjenica da pojedinim polaznicima i polaznicama ovih radionica ovo nije prvi put da učestvuju na njima.

Meliha Hadžimehmedagić je bila 2016., 2019. i ove godine: „Ovo mi je treća godina da dolazim i svaki put imam osjećaj da sam nešto novo naučila“, kaže Meliha. Književnokritičku scenu smatra zatvorenom, a priliku za njeno otvaranje vidi u širenju kruga ljudi koji se njom bave čemu radionice doprinose: „Bilo bi dobro da je malo manje hermetički zatvoren krug ljudi koji se tim bavi i da se otvore više prema književnosti nego jedni prema drugima.“

Hana Vranac je tu drugi put: „Prošli put mi je bio motiv da se uključim u bilo kakvu priču o književnosti, a ovaj put sam došla jer su međuljudski kontakti ono što je najvažnije u ovoj oblasti i došla sam da upoznajem ljude iz regiona, da širim vidike, da učim nešto što nikad neću na fakultetu. Ovdje sva ta teorija postaje praksa. Priča o kritici je jedan semestar na fakultetu i do toga se dolazi tek na masteru. Priča o pisanju za medije u kulturnim rubrikama je nešto čega nema a studij književnosti bi trebao studente formirati i za to, dok se ovdje to dešava.“

bookstan3

Olivera Mitić je došla iz Beograda gdje završava holandski i novinarstvo a književnost joj je, kako kaže, uvijek bila hobi od kojeg je u međuvremenu poželjela napraviti nešto više: „Književnost je ostala hobi iako sam ja htela da i od toga napravim nešto više i onda uvek tražim ovakve događaje da se okušam i u tome a da nisam samo striktno ograničena na to polje zato što mi deluje da je baviti se književnošću ovde nekako hermetički zatvoreno. Kao da postoji jedan krug od deset ljudi koji se međusobno znaju i svi jedni druge guraju i teško mi je upasti unutra i delovalo mi je da je možda najbolji način da i ja krenem da se krećem po ovakvim manifestacijama. S druge strane mislim da bi bilo lepše da se to otvori u smislu da književnost bude dostupnija svima, da mi sad ne objavljujemo kritike u časopisima koji su samo za književnu kritiku, nego da to dođe i do šire publike. Primetila sam da postoje dva različita pristupa u zavisnosti iz koje profesije dolazimo. Postoje neke akademske kritike koje su više ustrojene na književnost kao na nauku koje nisu za širu publiku, a postojimo i mi koji nismo sa studija književnosti koji pišemo na neki više magazinski način. I mislim da sam naučila da je bitno uklopiti i jedno i drugo, ali jednostavnim jezikom da bude dostupno širem krugu ljudi.“

Ove godine radionicu vodi književnik i univerzitetski profesor iz Sarajeva Nenad Veličković. Ukratko o radionici kaže: „Polaznici dođu s nekom svojom kritikom a onda je mi čitamo, popravljamo, dorađujemo, kritikujemo, nastojimo da u tih nekoliko dana ona bude što je moguće bolja i onda se to završi time da je Buybook objavi. Oni takođe prate festival i na kraju izvijeste o nekom događaju i to smo na samom početku dogovorili, ko će od polaznika prisustvovati kojem događaju, prema nekim njihovim interesima.“

bookstan1

Motivi polaznika za dolazak na radionicu su tipični za mlade ljude generalno, a pogotovo one koji imaju afiniteta ili barem gaje simpatije prema književnosti: „Sigurno je jedan od motiva da nakon godinu i po dana zaključanosti u koroni izađu malo iz svojih kuća i osmisle dan i sedmicu na jedan način koji je, najmanje rečeno, kreativan i motivirajući. Drugi je da putujući sretnu neke mlade ljude, steknu poznanstva i eventualno iz toga razviju neku bazu, neku mrežu istomišljenika, prijatelja. Nema garancije da će se to desiti, ali to je jedna otvorena opcija. Oni su mladi, njima uvijek može biti zanimljiv festivalski svijet, on uvijek ima u sebi nešto malo od te zvjezdane prašine, tog sjaja reflektora. Tu će biti neki pisci, neki su veliki portreti pisaca tu prisutni, sigurno da tu ima nešto i od te želje da budu dio književnosti predstavljene na takav način. Motiv je da se možda nešto i nauči, motiv je da se možda i nekom pokaže šta se sve zna, polaznika je dosta i mislim da motiva ima i više nego dovoljno da radionica funkcioniše“, kaže Veličković.

O samoj književnoj kritici koju danas imamo priliku pratiti kaže da je danas mnogo manje relevantna ali i da ju je teže pratiti nego u vremenima prije i netom poslije rata: „Književna kritika je dosta zavisila od časopisa, zavisila je od imena koja su potpisivala kritike, zavisila je od periodičnosti i ujednačenosti izlaska, zavisila je od književnih scena koje su podrazumijevale različite oblike pojavljivanja od rata naovamo, to se na više načina promijenilo. Prvo se književna produkcija iscjepkala na te nacionalne, u BiH još i više pa je onda dosta ruinirana distributivna mreža, izdavači su oslabili, knjižarska mreža je ostala bez časopisa a u izloge je ugurala igračke i školske torbe. Dakle, dosta se promijenilo u odnosu na ono kako ja pamtim vrijeme kad je meni kritika bila jako važna i kad je zaista ona na bitan način i oblikovala književnu scenu. Dok se sve ovo se dešavalo, istovremeno je i pisani tekst nestajao i sve više javnog prostora se otvaralo ljudima da kažu svoje stavove o književnosti na internetu. Baš je jedna od polaznica pomenula i Goodreads kao platformu gdje ljudi mogu da kažu šta o knjigama misle, da ih ocjenjuju i iznose kritike i čak da se knjige na jedan relativno objektivan način rangiraju i da dobijaju pet ili dvije zvjezdice, dakle do neke vrste demokratizacije, a meni se čini da je uz tu demokratizaciju došla i banalizacija. S jedne strane smo imali šta je već bilo i te su scene vodile izdavačke kuće, nekoliko bitnih imena, ljudi s akademske scene su imali odgovornost da se tim bave, na neki način i obavezu, sad je nestalo odgovornosti, sad je obaveza nedefinisana, sad vjerovatno ima i više dobrih kritika nego prije, ali mi za njih ne znamo jer se pojavljuju na mnogo strana koje su nam nedostupne i možda bi imalo smisla sad napraviti jedan jako dobar književnokritički časopis samo na način da se s interneta pokupi ono što ljudi pišu i da se to posloži i prelomi i pusti u PDF-u na internet.“

bookstan4

Istorijat radionice i njene učinke predstavila je Lejla Alić, izvršna direktorica Bookstana:

„Ovo je nama šesta radionica. Prva je bila s prvim izdanjem Bookstana koju je vodio profesor Edin Pobrić, to nam je bio neki pilot, gdje smo okupili 20 studenata iz BiH, međutim, već sljedeće godine smo odlučili da proširimo i da napravimo poziv za mlade ljude između 21 i 30 godina iz zemalja našeg govornog područja. Sljedeće godine smo imali radionicu s profesorom Nerzukom Ćurkom, poslije njega smo imali sa Krunom Lokotarom, zatim sa Vladimirom Arsenićem. Prošla godina je bila s Katarinom Luketić.

Cilj radionica je da osnažimo mlade ljude da prije svega kritički razmišljaju i da upoznaju savremenu bh. produkciju kao i savremene bh. pisce. Nama je iskustvo pokazalo da mladi ljudi koji dolaze izvan BiH nisu upoznali niti izdavačku produkciju BiH niti autore, što je, nekako se ispostavilo, jedan tužan moment jer, s druge strane, mladi ljudi iz BiH ipak imaju svijest o tome šta se dešava u zemljama regije. Tako da je ovo jedan vid i promocije bh. književnosti kroz mlade ljude, a, s druge strane, i neko osnaživanje da oni uspiju uspostaviti kontakt, da uspiju uz mentorstvo kritički i argumentovano razmišljati kroz književna djela.

Nakon prve dvije radionice mi nismo primijetili ništa posebno da se dešava, međutim, kako pratimo rad ljudi koji su pohađali našu radionicu ispostavilo se da su se mnogi osnažili u nekim poljima, sad ne znam smijem li reći književne kritike, ali je sve usko vezano za književnost pa tako imamo ljude koji su pohađali našu radionicu i otvorili svoje blogove, koji su se osnažili da pišu svoju književnost, koji su se zaposlili u nekim medijskim kućama. Tako smo ove godine izabrali tri polaznika koja su počela da rade i za knjižni blok koji se radi u saradnji s Oslobođenjem. Oni su  sad uključeni u promotivne aktivnosti Bookstana i Buybooka, tako da i na taj način pokušavamo da im damo podršku.“

Ove godine radionicu je pohađalo 19 polaznika i polaznica. Mladih ljudi, akademski obrazovanih ili na pragu da to postanu, s respektabilnim čitalačkim iskustvom, a neki od njih su već i objavljivali. Kad se uzme period od šest godina, to je prilično velik broj ljudi i može se reći da je misija radionica uspjela čak i kada bi polaznici iskustvo stečeno na radionicama zadržali samo za sebe. U najvećem broju to nije slučaj, oni tu misiju šire.

Ovaj website koristi kolačiće!

Ovaj Website koristi kolačiće i prikuplja informacije o posjetiocima. Klikom na dugme OK potvrđujete da se slažete s Uslovima korištenja i Izjavom o privatnosti.