OSF WESTERN BALKANS ALUMNI NETWORK!

WE ARE THRILLED TO INTRODUCE THE OSF WESTERN BALKANS ALUMNI NETWORK! 

 

Exciting News!

Celebrating 30 years of transformative impact, the #OpenSocietyFoundations has cultivated a global family of change-makers dedicated to fostering connections, friendships, and a shared commitment to societal openness and values.  

 

Više >>

Full Agenda of #CSFTirana2023 | “Unlocking Progress: The European Future of the Western Balkans”

 

Full Agenda of #CSFTirana2023 | “Unlocking Progress: The European Future of the Western Balkans”

 

Više >>

OPEN SOCIETY FOUNDATIONS IN WESTERN BALKANS

 OUR WORK IN WESTERN BALKANS

 

Više >>

Intervju: TIM JANSEN

Tim Jansen, predsjednik  međunarodnog religiološkog udruženja – IAHR (International Association for the History of Religions), gostovao je u četvrtak, 23. 9., u sklopu Regionalne religiološke mreže na Drugoj religiološkoj konferenciji o temi „Religija i javna škola“ koja je održana na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Konferenciju je finansijski podržao Fond otvoreno društvo BiH. Na konferenciji je razgovarano o modelima izučavanja religije u regiji, ali i u Skandinavaji. Jansen je upravo jedan od najvećih autoriteta kad je u pitanju izučavanje religije po skandinavskom modelu. Ukratko, taj model podrazumijeva pristup religiji kao općeljudskom, sociološkom fenomenu u cilju razvoja kritičko-analitičkog pristupa religijskim sadržajima. Kroz religijske sadržaje učenici pokušavaju da pojasne svoje poglede na svijet bez obzira na to da li su religiozni ili ne. O konferenciji detaljnije možete pročitati ovdje.

Prisustvo Karla Jansena iskoristili smo da s njim razgovaramo konfensionalnom modelu izučavanja religije u Bosni i Hercegovini kroz predmet Vjeronauka te kako prevazići kontroverze koje se u vezi s tim javljaju.

FOD: Koliko poznajete situaciju u Bosni i Hercegovini kad je u pitanju religijsko obrazovanje u javnim školama i kako je komentirate?

JANSEN: Pretpostavljam da je slično konfesionalnom učenju religije, namjerno ne kažem učenje o religiji, nego učenje religije, kakvo imamo u Njemačkoj. U Njemačkoj, iako je sekularna država, sama ta država podržava da crkve poučavaju religiji u javnim školama. Mislim, iako ne znam do u detalje kako je ovdje, da se radi o istom konceptu. Da država, dakle, omogućava da vjerske zajednice koriste javne škole za vjerski odgoj kroz religijsko obrazovanje. Iskreno, mislim da to ne bi trebao biti posao države. Mislim da bi država možda mogla podržavati vjerske zajednice da rade takve stvari van škole. Možete podržavati vjerske zajednice, konfesionalno religijsko obrazovanje, ali trebali bi imati nešto što je iznad toga, što bi država trebala podržavati, a to je nereligijsko, nekonfesionalno, sekularno, ali ne sekularističko, obrazovanje.

FOD: Država, bar kad je o Bosni i Hercegovini riječ, ne protežira religiju samo u obrazovanju nego i inače. Na primjer, vjerske zajednice su oslobođene plaćanja poreza. Kakvo je vaše iskustvo u Danskoj?

JANSEN: Ako gledamo Evropu kao Evropu, i Balkan kao njen dio, naravno, vidjet ćemo mnogo različitih modela. U većini zemalja, čak i u Francuskoj, tu je neka vrsta razumijevanja  religije kao kulturnog naslijeđa, nečega što ima veze s nacionalnom istorijom, nacionalnim identitetom i da se to smatra nečim dobrim. Većina država na neki način podržava religiju, odnosno njene institucije, štite je. Tu je također sloboda vjeroispovijesti kao dio koncepta individualnih ljudskih prava. Dakle, postoji podrška, nema neutralne pozicije, čak ni u Francuskoj. Odnos između crkve i države, dakle, nigdje nije neutralan nego uzajamno podržavajući. Čak i u Danskoj država preko poreza podržava crkvu. Vjerovatno to niste znali, ali 11 posto plaće svećenika dolazi od poreskih obveznika. Ti poreski obveznici nisu nužno članovi crkve, odnosno vjerske zajednice. Na primjer, ja sam van crkve, ali i dalje dio poreza koji ja plaćam ide crkvi. Mi možemo o tom diskutovati, ali država će reći: „Da, ali crkva upravlja određenim stvarima u ime države“, iako bi, ustvari, država time trebala upravljati. Tako, na primjer, mi moramo plaćati rodni list, taj novac ide za crkvu. To stvara jednu konfuziju, gdje prestaje država, a počinje crkva?

FOD: Kad je riječ o konfesionalnom modelu podučavanja, da li je on po vašem mišljenju nužno podložniji političkoj manipulaciji?

JANSEN: Ono što mi je rečeno jest da su ratovi vođeni na prostoru Jugoslavije i sve te strašne stvari koje su se desile uzrokovale i povratak politike identiteta, zbog čega je i religija opet odjednom počela biti važna. Ovdje ne dijelite ljude samo po etniji, nego i unutar etnija na one više i manje religiozne. Srbi nisu bili u značajnoj mjeri prakticirajući pravoslavci, ali su to postali. U tome ih podržavaju i ruska država i crkva. Hrvati nisu u značajnoj mjeri bili prakticirajući katolici, ali su to postali. Bosanski muslimani nisu u značajnoj mjeri bili prakticirajući vjernici, ali su to postali i u tome imaju podršku islamskih zemalja. To je sve efekt politizacije religije. Još jednom moram pomenuti, to nije slučaj samo ovdje. To se dešava u Danskoj također. Postoje političari koji će reći: „Mi u Danskoj smo kršćani i u školama moramo podržati to kulturno naslijeđe i ne želimo jednakost religija, želimo da ljudi razumiju da je u Danskoj 90 posto populacije kršćansko i zbog toga država mora podržavati kršćanstvo koje onda mora biti podržano indirektno i u školama.“ Ovdje bar imate više jednakih grupa i može se reći da se može uspostaviti neki balans u smislu jednakosti religija. To je dobro ako bi država mogla reći: Nećemo podržavati samo jednu, nego sve religijske grupe na jednak način. Mada mislim da je svijet trenutno premrežen politikom identiteta i religija je oduvijek bila dio te igre.

FOD: Konfesionalni i naučni model podučavanja religije, odnosno o religiji, ovdje se nužno doživljavaju kao suprotstavljeni i priča o tome uvijek se prebacuje na teren politike. Da li nužno moraju biti suprotstavljeni i kako tu temu iz sfere politike i ideologije prevesti u sferu pedagogije i metodike?

JANSEN: Imate multireligijsku državu. Vidio sam mnogo džamija, ali i crkava. Tu su i nereligiozni ljudi. Imate i one koji su religiozni iz nacionalističkih pobuda, ali i iz intimnih. Ako želite da imate državu, onda ona mora biti okvir za svakoga. Najbolji prevod toga u pedagogiju je neutralan, sekularan, informativan, objektivan predmet na kojem učite sve nabrojano. Gdje učite o ateizmu, kriticizmu religije, o filozofiji religije, o pravoslavlju, katolicizmu, islamu, o varijantama svih tih religija kakve su sufizam ili kršćanski misticizam, ali da konstantno učite i kako prići religiji na naučni način. Imamo, na primjer, građane koji vjeruju nauci kada je riječ o medicini i zdravlju. Ja sam veoma sretan da imamo naučnike koji se bave medicinom, jer da nema vakcinacije ja ne bih danas stajao ovdje, bio bih bolestan i izolovan, ali ja vjerujem u ljude koji imaju znanje o zdravlju i medicini i plaćamo ih zato da nam pomognu. Šta je onda s religijom? Zar je ona toliko drugačija? Zašto ne imati građane koji upoznaju religiju s naučne tačke gledišta, ne samo s religijske. Mislim da stvarno građanstvo posjeduje znanje o religiji koje ne proističe samo iz njihove vlastite religije, nego i s naučne tačke gledišta. Da li razumijete moju tačku gledišta? Imate multireligijsku sekularnu državu koja bi trebala da kreira drugi nivo diskursa o religiji preko religiologije i preko religijske edukacije u školama. Tako možete imati nereligiozne ljude koji razumiju religiju, kršćane koji razumiju islam, muslimane koji razumiju budizam i hinduizam s naučne, neutralne tačke gledišta. To je građanstvo. Ono nije samo povezano s religijom nego i sa znanjem, s tradicijom evropskog prosvjetiteljstva, s emancipacijom, gdje ljudi imaju pravo biti slobodni od religije, gdje imaju pravo reći ne religiji, gdje imaju pravo istraživati religiju, i to je za mene prevođenje izučavanja o religiji s političkog i ideološkog na pedagoški model.

FOD: Da li postoje zemlje koje su podučavanje o religiji strukturirale po uzoru na skandinavski model?

JANSEN: U Švicarskoj, u pojedinim kantonima, na neki način. Moje kolege pokušavaju to primijeniti u Španiji, Italiji, Belgiji i Holandiji. Također, u Velikoj Britaniji, konkretno u Škotskoj. Međutim, to nije prepisivanje modela, on se uvijek prilagođava konkretnoj situaciji. Čak i ako ovaj model zovemo skandinavski, treba znati da u religijskom obrazovanju postaju razlike čak između Danske, Švedske i Norveške.

Razgovarao: Amer Tikveša

Kritička pedagogija

Obrazovni sistem za koji se zalažemo podrazumijeva znanje, kompetencije i vrijednosti koje će omogućiti mladima da učestvuju u svim aspektima društva, kritički propituju svijet i neposredno okruženje, međusobno surađuju i zajedno uče, razvijaju lični i profesionalni integritet.

Kroz saradnju s pojedincima i partnerskim organizacijama želimo podići svijest društva o temeljnim problemima u obrazovanju i potrebi za profesionalnim djelovanjem i promjenom ukupne obrazovne paradigme.

Ovaj website koristi kolačiće!

Ovaj Website koristi kolačiće i prikuplja informacije o posjetiocima. Klikom na dugme OK potvrđujete da se slažete s Uslovima korištenja i Izjavom o privatnosti.

Više >