OSFLogo tr

INTERVJU S HEDINOM TAHIROVIĆ-SIJERČIĆ: Pisat ću dok me ima, da se čuje romski glas

Hedina Tahirović-Siejrčić, poznata bosanskohercegovačka romologinja, objavila je dvije knjige: “Romani Čhib - Posebni osvrti na jezik i kulturu Roma” i “Jezik i književnost Roma u prevodu na Zapadnom Balkanu – poezija u autoprevodu”. Knjige su objavljene uz finansijsku podršku Fonda otvoreno društvo BiH.

 

FOD BiH: Povod za ovaj razgovor su vaše dvije knjige skoro izašle iz štampe. Jedna je objavljena na bosanskom – “Romani Čhib - Posebni osvrti na jezik i kulturu Roma”, a druga na engleskom: “Jezik i književnost Roma u prevodu na Zapadnom Balkanu – poezija u autoprevodu”. Neka uža ciljana grupa za obje knjige su romolozi. Šta danas znači biti romolog, koji je motiv za bavljenje tim poslom?

TAHIROVIĆ-SIJERČIĆ: Romolog/romologinja je osoba koja se bavi romologijom, odnosno osoba koja svojim istraživanjima i objavljenim radovima doprinosi kvalitetnom znanju o jeziku, kulturi, historiji, običajima, pravima, iskustvima i karakteristikama romskog naroda. U tom smislu romologija je interdisciplinarna disciplina i predstavlja komunikaciju lingvističkih, kulturoloških, antropoloških, etnoloških, socioloških, ekonomskih, političkih i historiografskih nauka za proučavanje jezika i kulture Roma.

Postavili ste pitanje koji je motiv za bavljenje tim poslom. Interesantno pitanje. Posao znači biti plaćen za svoj rad. U mom slučaju, a vjerujem i u nekim drugim slučajevima kad su u pitanju Romi, mogu reći da se ne bavim “tim poslom”, nego aktivnostima vezanim za istraživanje jezika, književnosti i kulture svog naroda i to samostalno i najčešće bez ikakve finansijske potpore. Svoje interesovanje i istraživanje zasnovala sam prije svega na iskustvenom - ličnom i emocionalnom u komparaciji znanja stečenih u školama na moćnim jezicima i u manipulaciji metoda i teorija moćnih istraživača. Kad govorim o moćnim, onda mislim na većinske, odnosno na one koji nisu romski.

Motiv moga djelovanja i istraživanja je želja da se čuje romski glas i da se predstavi romsko znanje, da o Romima govori i Rom i Romkinja, odnosno da govorimo i sami o sebi, a prije svega da doprinesem izučavanju u oblastima za koje smatram da sam kompetentna i da posjedujem znanje - u oblasti jezika, književnosti i kulture romskog naroda.

Moj glas protiv predrasuda o neobrazovanim Romima i o Romima kojih nema u nauci i koji se ne bave romologijom na ovim prostorima, čuo se odavno i čuje se, ali sam svjesna da je ignorisan i da ga mnogi ne žele čuti. Ja sam već navikla na to. Bitno je samo shvatiti činjenicu da sam ja tu i da ću pisati dok me ima i prenositi svoje znanje onima koji žele da znaju.

Znači, moje stvaralaštvo i istraživanje su moja djelovanja, a ne moj posao. Podrška onih koji su čuli moj glas i koji su prepoznali moje znanje mi mnogo znači. Zahvaljujem se Fondu otvoreno društvo BiH i gospođi Dobrili Govedarica na podršci oko objavljivanja mojih knjiga i na njihovoj promociji.

 

FOD BiH: Osim romologa i romologinja, knjige mogu čitati i svi drugi zainteresirani za romsku kulturu i jezik, bez obzira na prethodnu upućenost u temu. Zašto bi, po vašem mišljenju, trebali?

TAHIROVIĆ-SIJERČIĆ: Prije svega knjiga je pisana jezikom koji mogu razumjeti svi, i Romi i ne-Romi. U sadržaju knjige dat je pregled tema o kojima se govori, i one su kao takve odličan razlog da probude interesovanje za čitanjem. Teme o identitetu Roma i identitetu jezika Roma, o pravnom aspektu zaštite romskog jezika, migraciji Roma, o njihovom kretanju od Indije do Evrope i dalje, o historijskoj periodizaciji i promjenama jezika, o razlikama između pisanog i razgovornog jezika, dijalektima, problemima standardizacije, o umiješanosti lokalnih većinskih jezika u romski jezik odnosno o posuđenicama i neologizmima u romskom jeziku, o književnosti, o mogućnostima očuvanja romskog jezika i o načinima prevođenja na romski jezik i problemima obrazovanja na i o romskom jeziku.

Sve su to vrlo bitna pitanja koja sigurno interesuju ne samo istraživače, nego i nastavnike, profesore, starije učenike, studente, zaposlene u nevladinim organizacijama pa mislim čak i one u vladinim organizacijama. Stvar je želje za znanjem i upoznavanjem onih koji žive zajedno sa vama na jednom prostoru a koji su različiti i koji su različito tretirani u svakom segmentu i života i rada, a u čije ime najčešće i radite.

Smatram da će oni koji nisu Romi a koji pročitaju knjigu odbaciti barem dio predrasuda o nama kao narodu i da će napokon shvatiti ozbiljnost naših problema u oblasti obrazovanja, jezika i kulture. Želim da se barem nekoliko njih upita: Zašto Romi ne uče svoj jezik, zašto Romi ne pišu na svom jeziku, šta je romsko kulturno bogatstvo ili kulturni kapital? A ja postavljam pitanje: Da li su moje književno stvaralaštvo i moji objavljeni radovi iz oblasti romologije kulturni kapital Roma ili su kulturni kapital Bosne i Hercegovine?

Isto tako smatram da oni Romi koji pročitaju knjigu mogu da pronađu odgovore na bezbroj pitanja na koja nisu znali odgovore niti su imali gdje o njima naučiti. Želim da Romi čitajući ovu knjigu, prije svega, budu svjesni bogatstva i jezika i kulture koje imamo i da budu ponosni na to.

 

FOD BiH: Ono što je zanimljivo jest da je jedna knjiga napisana na bosanskom a druga na engleskom. Nijedna na romskom. Da li je cilj više uputiti druge u pitanja romologije nego same Rome, tj. da l je to drugima bitnije ili se samo radi o tome da Romi znaju ova dva jezika, a drugi narodi ne znaju romski?

TAHIROVIĆ-SIJERČIĆ: Cilj mi je bio uputiti i Rome i ne-Rome na probleme vezane za romski jezik i kulturu. Mislim da kako god je višejezičnost karakteristika neromskog, tako je i karakteristika romskog naroda. Znači, imamo i Rome i ne-Rome koji govore i pišu i engleski i bosanski i mnoge druge većinske jezike. Ali i velika većina Roma i ne-Romi ne govore i ne pišu romski.

Razlog zašto sam se odlučila da pišem na ovim jezicima a ne na romskom je zbog činjenice da Romi, obični čitaoci posebno, nisu u stanju, a zbog nepoznavanja svog maternjeg jezika, da pročitaju s razumijevanjem stručnu knjigu na romskom jeziku. Mogla sam da napišem i na romskom, ali veliki dio terminologije bi bio kreiran, služila bih se neologizmima i posuđenicama kojima bih dodavala postpozitivne nastavke ili bolje rečeno romske sufikse da bih kreirala romsku riječ, tako da bih izgubila širi spektar čitalaca. Jednostavnije rečeno, kreirana terminologija je različita u odnosu na zemlju iz koje dolazi onaj ko piše na romskom, i onda se postavlja pitanje ko su čitaoci, do koga je dospjela informacija koja se želi podijeliti sa čitaocima. U ovakvom slučaju, mislim da bi samo dio romskih istraživača koji govore romski a bave se romskim jezikom kao i dio neromskih istraživača koji govore a bave se romskim jezikom mogli da razumiju podijeljenu informaciju, ali ipak samo djelimično zbog upliva terminologije iz većinskog/ih jezika. Znači istraživači bi morali da znaju većinski jezik autora koji piše na romskom da bi mogli taj romski da u cijelosti razumiju.

Isto tako, bitno je da naglasim, da kada pišem stručne knjige ili neke stručne teme ja razmišljam i pišem na bosanskom jeziku, a ne na romskom. U tom slučaju bih morala knjigu da prevodim, odnosno to bi bio autoprevod knjige. Drugačija je situacija kad su u pitanju pjesme. Njih pišem prvo na romskom jeziku pa ih onda prevodim na većinski, ili bosanski ili engleski. To naglašavam posebno zbog vjekovnog zapostavljanja obrazovanja Roma na romskom jeziku koje je prožeto diskriminacijom, rasizmom i predrasudama i koje je dovelo do situacije kakva i jeste. Narod se zbog preživljavanja otuđio od svog jezika i jezik izumire. A, Boga mi, bojim se da će i narod. Već stotinama godina naši gube identitet i deklariraju se nekim drugim uspješnijim identitetima u kojima imaju bolje mogućnosti za bolji život.

hedina knjige

FOD BiH: U knjizi na bosanskom obrađujete jako širok aspekt bavljenja romskom kulturom i jezikom. Od pravnog do književnog. Kako objašnjavate činjenicu da nema struke koja kao svoj segment bavljenja nema i Rome te da gotovo nema međunarodne ili državne institucije koja nema neku vrstu obaveze prema Romima, tu je i veliki broj udruženja koja se bave Romima, a ipak Romi su i dalje u nezavidnom položaju? Jednostavnije rečeno, koliko povećan interes za Rome utiče na povećanje kvalitete njihovog života?

TAHIROVIĆ-SIJERČIĆ: Tačno je da su Romi u nezavidnom položaju i pored svih projekata koji brinu i pomažu Romima. Međutim, ti projekti se uglavnom bave stanovanjem i zapošljavanjem, a djelimično i rijetko kulturom i obrazovanjem, borbom protiv diskriminacije itd. Prioriteti su im stambeno zbrinjavanje Roma, vjerovatno jer u toj oblasti vide i svoje angažovanje kao najisplativije. Sve se svodi na neko određeno vrijeme prema trajanju projekta, a nema održivih stalnih rješenja. I ono malo napretka kad se ostvari postane neprimjetno nakon kratkog vremena. Samo ću reći da je situacija kompleksna.

 

FOD BiH: U knjizi na engleskom bavite se romskom poezijom, tačnije njenim (auto)prevođenjem. Autoprevođenje je gotovo opštenarodni fenomen kod Roma. Da li se i ono može smatrati karakteristikom romskog identiteta?

TAHIROVIĆ-SIJERČIĆ: Pisati poeziju u autoprevodu jeste fenomen pisanja na romskom jeziku. U procesu autoprevođenja romski pjesnici i pisci u stvari prevode sebe i transformišu sami sebe u njihovom književnom izrazu. Na njihov autoprevod utiče nekoliko faktora: samosvijest o razlikama između dijalekata, različitost običaja i navika familije i grupe kojoj pripadaju i nivo znanja većinskog/ih ali i romskog jezika što zavisi od nivoa njihovog individualnog obrazovanja. U svakom slučaju smatram da su izvorna verzija i prevedena verzija pjesme jednog autora komplementarni. Sve verzije pjesme su pisane sa namjerom da budu zajedno pročitane, ili da jedna drugu nadopuni. U ovisnosti od čitalaca, da li se radi o Romima ili ne, autoprevod se može tretirati i kao posebno djelo.

Da, autoprevod se može smatrati karakteristikom identiteta, ali ne globalnog romskog identiteta, generalizovanog romskog identiteta, nego identiteta svakog pjesnika/pjesnikinje, njegovog/njenog dijalekta i kulture grupe kojoj on/ona pripada. U pjesmama pjesnika ispitujem kako je pjesnički jezik shvaćen u izvornom sadržaju i u autoprevodu i istražujem razloge zašto i na koje načine se izvorni i prevodilački jezik međusobno nadopunjuju u autoprevodu. Upravo o tome pišem, i kroz analize i auto-analize i pjesama i autoprevoda istražujem interjezički i intrajezički, interkulturalni i intrakulturalni dijalog između pjesnika ukazujući na istosti i različitosti, na dijalog koji odražava dekolonijalnu strategiju kojom pjesnici pokušavaju da progovore svojim romskim glasom a kao odgovor na vjekovnu reprezentaciju od strane Drugih.

 

FOD BiH: Kad je riječ o poeziji, na promociji ste spomenuli da je ona jako čest, možda i najčešći način opservacije i prezentacije stvarnosti kod Roma. Zašto je to tako?

TAHIROVIĆ-SIJERČIĆ: O ovom pitanju se može dugo, dugo razgovarati i to sa različitih stanovišta. Ja ću odgovoriti kratko i samo reći da romsku književnost pretežno karakteriše literatura koju su napisali drugi o nama, oni koji zauzimaju centralno mjesto u globalnom krugu znanja. Mali broj književnih djela koja Romi pišu često su na većinskim jezicima, osim kad je u pitanju poezija koju pišu najčešće dvojezično ili višejezično, odnosno na romskom jeziku i u autoprevodu/ima i taj način pisanja predstavlja neodvojivi i prirodni tok i pisanja i izražavanja pjesnika Roma. Pjesme su u stvari glas Roma koji se čuje i unutar romske zajednice i van nje. To je bio i glavni razlog zbog čega sam izabrala poeziju za analizu u svojoj doktorskoj tezi. Citirat ću doktora Rajka Đurića koji kaže da “Ako je Romima njihov jezik domovina, onda je romska poezija glavni grad Roma.”

 

FOD BiH: Romske književnosti gotovo da nema u nastavnim planovima i programima i regiji. Kako to objašnjavate i kako to promijeniti?

TAHIROVIĆ-SIJERČIĆ: Kakva je društveno-ekonomska situacija Roma u jednoj državi, takva je situacija i njihovog jezika, književnosti i kulture. Koliko se vodi briga o Romima u ovom ili bilo kojem drugom društvu, toliko se vodi briga i o očuvanju i razvoju njihovog kulturnog i ekonomskog kapitala.

Obrazovanje u BiH je zakazalo svojom kvalitetom na razne načine i jasno nam je da je na veoma niskom nivou. Jasno nam je šta se dešava sa prevarama i kupovinom diploma i kako posjednici takvih diploma rade i koje funkcije obnašaju. Zar nije onda logično da i ostali misle kako je lako sve novcem ostvariti i da je gubljenje vremena pošteno se obrazovati i steći svoje znanje pa onda i zasluženi posao.

Slična je situacija i u slučaju sa Romima. Kada vide da njihovi Romi i Romkinje završe fakultete, magistarske i doktorske studije a nemaju posla niti su uvaženi u društvu, onda kažu da i oni mogu lako kupiti diplome, a te diplome im svakako ne mogu pomoći da dobiju niti posao a niti pozicije nego samo da se hvale njima, a svakako ostaješ nezaposlen i bez uvažavanja i svojih i Drugih. Onda čujete: Ma šta će nam škola! Ko je vidio hajra u tome.

Kakve primjere dajemo u slučaju obrazovanih Roma ako te Rome nemamo zaposlene u institucijama, na funkcijama i na odgovornim radnim mjestima a koje posebno u slučaju bavljenja Romima zaista obnašaju ne-Romi. Takva situacija se odražava posebno na obrazovanje manjina a pogotovo onih najsiromašnijih i najzapostavljenijih. Politika je svugdje, a u jeziku ponajviše. Pitate me kako to promijeniti… Moj odgovor je kratak: Ko nema moći, ne može ništa mijenjati. A moje pitanje Vama je: Ko ima moć i da li mislite da se situacija može promijeniti u slučaju Roma i u slučaju ne-Roma, ili bolje rečeno u slučaju bosanskohercegovačkih državljana, i u kojem periodu?

 

FOD BiH: Uspješni Romi i Romkinje su još uvijek medijska senzacija, o njima se piše, predstavljaju se njihovi uspjesi i sl. Biti uspješan Rom/kinja definitivno nije isto kao biti uspješan Nijemac ili Hrvat, Bosanac i sl. Vi ste uspješna žena, Romkinja. Možete li na svom primjeru objasniti da li je i zašto je vaš uspjeh drugačiji od vaših prijatelja i prijateljica drugih nacija s kojima ste odrastali?

TAHIROVIĆ-SIJERČIĆ: Djelujem na način na koji najbolje znam da predstavim svoje znanje i vještine. Sama. Drugi načini mi nisu omogućeni.

Smatram da nisam ništa manje niti više uspješnija od mojih drugih sunarodnjaka, Romkinja i Roma. Za uspješnost se uglavnom vezuje institucionalna funkcija, odlično radno mjesto, dobra zarada, imanje, dobre veze i zastupljenost u društvu popularnih, itd., itd. Zašto bi se onda uspješnost kod Roma mjerila samo brojem napisanih i objavljenih knjiga ili uspješno realiziranim projektom. Uspješan ili uspješna je pridjev koji se različito definiše u zavisnosti od nacionalne pripadnosti osobe o kojoj govorimo – pa tako nam sve funkcioniše u državi, pa i u regionu, zar nije tako.

Mislim da priča o uspješnosti nije priča koju ja treba da pričam o sebi. Valjda drugi trebaju da pričaju o tome i da procijene da li je to zaista uspjeh. Smatram da ova priča treba da bude satkana od mnogo uspješnih, jer svako je uspješan na svoj način, međutim vrednovanje je bitno, a ako ga nema, onda sigurno ne možemo govoriti o dobrobiti za jedan narod, jednu državu. A to što sam Romkinja, mislim da nije toliko ni važno u ovom slučaju, jer mnogi ljudi koji potiču iz siromašnih porodica imaju sigurno isti tretman u društvu kao i mi Romi. Različit tretman siromašnih i “bogatih” je pitanje koje može odgovoriti na karakteristike uspješnosti.

hedina promocija

FOD BiH: Da li vam je bilo teže uspjeti kao ženi ili kao Romkinji?

TAHIROVIĆ-SIJERČIĆ: U oba slučaja sam žena, a ženama može biti samo teško, teže i najteže.

 

FOD BiH: Odrastali ste i obrazovali se u Sarajevu prije rata, tu ste, ako možemo tako reći, stekli predispozicije za uspjeh. Da li je u tadašnjem Sarajevu i BiH Romima bilo lakše ili teže uspjeti i zašto?

TAHIROVIĆ-SIJERČIĆ: Ja sam rođena u Sarajevu, u sarajevskoj romskoj mahali Gorica, u opštini Centar, i u svojoj mahali živim i stvaram svoja djela. Mislim da je situacija bh. Roma ostala ista. Bez obzira što je u posljednje dvije decenije, a zbog silnih novaca za poboljšanje uslova života Roma, postignuta bolja vidljivost Roma i njihovih problema, znatno je povećan broj nevladinih romskih i neromskih organizacija koje se bave romskim problemima. Evidentno je, također, da je u državi u kojoj živimo nacionalizam zatrovao i biljke koje rastu oko nas tako jako da su se stvorili još zatrovaniji vidovi diskriminacije pa i rasizma prema Romima.

 

FOD BiH: Prije rata ste vodili emisiju na državnom radiju koja je emitovana na romskom jeziku. Možete li porediti tadašnju i sadašnju medijsku inkluziju Roma?

TAHIROVIĆ-SIJERČIĆ: Godine 1986. počela sam uređivati i voditi emisiju “Lačho džive, Romalen!” ili u prevodu: “Dobar dan, Romi! (ljudi!)” a inicijator pokretanja ove emisije je bio veliki novinar, sada pokojni, Radmilo Bato Zurovac. Bilo je lakše, imali smo dobru komunikaciju sa svim emisijama na području bivše Jugoslavije, sastajali se, razmjenjivali iskustva i znanja, organizovali konferencije pa i koncerte za dobrobit najsiromašnijih. Imali smo, barem novinari romske nacionalnosti, stalni posao usklađen prema našim kvalifikacijama a pri medijima za koje smo radili. Isto tako uređivala sam i vodila i TV emisiju na SA3 kanalu čiji je urednik bio Haris Kulenović i ta emisija se emitovala skoro do početka rata 1992. godine. Danas je, mislim, gora situacija. I pored inicijativa i prijedloga programskog rješenja ne postoji mogućnost za takve emisije jer “nema ko da plati troškove”… kao da smo mi Romi pali sa Mjeseca, kao da nismo građani ove zemlje koji imaju jednako pravo na informisanje i na edukativne i kulturne programe na svom jeziku. Koliko mi je poznato samo Portal Udar informiše o Romima i na bhs i na romskom jeziku. Ovom prilikom bih čestitala uredniku Daliboru Taniću kao i svim saradnicima Udara na odličnom radu sa željom za opstanak portala i željom da razviju informisanje na radio i TV programe.

 

FOD BiH: Radili ste u Kanadi. Kad uporedite kanadsko romsko iskustvo s ovdašnjim, šta možete reći?

TAHIROVIĆ-SIJERČIĆ: U Kanadi sam boravila od 1997. do 2001. godine. Odmah sam stupila u kontakt sa tamošnjom romskom organizacijom “Roma Community and Advocacy Centre” i radila sam s osnivačem ove zajednice Ronaldom Leeom i mnogim drugim članovima te kao urednica kreirala i prvi magazin za Rome u Kanadi “Romano Lil” (na romskom i na engleskom jeziku), prvu knjigu poezije kanadskih Roma “Kanadake Romane Mirikle” – Kanadski romski biseri, objavila nekoliko knjiga starih romskih priča za djecu i za odrasle, autobiografsku novelu i Gurbetsko-engleski i englesko-gurbetski rječnik pri izdavačkoj kući Magoria Books, Toronto.

Iskustva su različita, različit je i društveno-ekonomski i kulturno-obrazovni položaj Roma u Torontu. Tamo smo nevidljivi, tamo svi imaju iste mogućnosti. Ali nema mahala… Raznovrsnost grupa Roma kao i zemalja iz kojih dolaze predstavlja veliki izazov koji doprinosi odličnom i govornom i kulturnom iskustvu, ali nema mahala, nema moje mahale… Moja mahala je u Sarajevu, u Centru, na Gorici.

 

FOD BiH: Nakon ove dvije objavljene knjige, koji su vaši sljedeći projekti?

TAHIROVIĆ-SIJERČIĆ: Imam mnogo ideja i sigurno ću pisati dalje. Upravo pišem o orijentalnim leksemima u gurbetskom dijalektu bosanskohercegovačkih Roma za Zbornik radova posvećen djelu i radu akademika i romologa Radeta Uhlika koji treba da objavi Srpska akademija nauka i umjetnosti u Beogradu. Također, u toku sam pisanja knjige o književnosti i kulturi bosanskohercegovačkih Roma. Ideje same nadolaze, a u svemu je najbitnije ostati “e sastipesa” (sa zdravljem) – zdrava.


 

SOS za BiH rijeke

UG „Eko akcija“ je kroz projekat "SOS za BiH rijeke" kreirala prvu sveobuhvatnu i javnosti dostupnu bazu podataka o malim hidroelektranama (MHE) u BiH. U ovoj bazi... Više >

INTERVJU S HEDINOM TAHIROVIĆ-SIJERČIĆ: Pisat ću dok me ima, da se čuje romski glas

Hedina Tahirović-Siejrčić, poznata bosanskohercegovačka romologinja, objavila je dvije knjige: “Romani Čhib - Posebni osvrti na jezik i kulturu Roma” i “Jezik i književnost Roma u prevodu na Zapadnom... Više >

ZAGOVARANJE MEDIJSKE INKLUZIJE

Inicijativa i civillna akcija (ICVA) u BiH djeluje više od 20 godina. Njeni članovi rade pod sloganom: „U ime onih koji ne mogu sami“. Fokus djelovanja im... Više >

Restriktivni poziv za dodjelu sredstava organizacijama civilnog društva od koalicije Balkan Tender Watch

Centar za građanske komunikacije (CCC), Fondacija za otvoreno društvo Kosovo (KFOS), Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS). Fond otvoreno društvo Bosna i Hercegovina (FOD BiH) i Fondacija... Više >

Kurikulum koji nastavi historije nameće humanističke ciljeve

U Sarajevu je 8. 11. održana promocija Alternativnog kurikuluma za historiju/istoriju/povijest u BiH s pod naslovom: Doprinos promoviranju humanizma u nastavi historije i suočavanju s bosanskohercegovačkim kontroverzama... Više >

Prikaz predstave All Inclusive

Četvoro performera pričaju lične priče o svojim tijelima. Dvije osobe su s invaliditetom a dvije ritmičke gimnastičarke. Na vizualnom planu ta tijela su kontrapunkti jedna drugima. Međutim... Više >

INTERVJU S HEDINOM TAHIROVIĆ-SIJERČIĆ: Pisat ću dok me ima, da se čuje romski glas

Hedina Tahirović-Siejrčić, poznata bosanskohercegovačka romologinja, objavila je dvije knjige: “Romani Čhib - Posebni osvrti na jezik i kulturu Roma” i “Jezik i književnost Roma u prevodu na Zapadnom Balkanu – poezija u autoprevodu”. Knjige... Više >

ZAGOVARANJE MEDIJSKE INKLUZIJE

Inicijativa i civillna akcija (ICVA) u BiH djeluje više od 20 godina. Njeni članovi rade pod sloganom: „U ime onih koji ne mogu sami“. Fokus djelovanja im je zagovaranje izmjena politika i praksi... Više >

Restriktivni poziv za dodjelu sredstava organizacijama civilnog društva od koalicije Balkan Tender Watch

Centar za građanske komunikacije (CCC), Fondacija za otvoreno društvo Kosovo (KFOS), Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS). Fond otvoreno društvo Bosna i Hercegovina (FOD BiH) i Fondacija za otvoreno društvo Srbija (FOD Srbija)... Više >

Kurikulum koji nastavi historije nameće humanističke ciljeve

U Sarajevu je 8. 11. održana promocija Alternativnog kurikuluma za historiju/istoriju/povijest u BiH s pod naslovom: Doprinos promoviranju humanizma u nastavi historije i suočavanju s bosanskohercegovačkim kontroverzama. Izdavač kurikuluma je EUROCLIO-HIP BiH -... Više >

Prikaz predstave All Inclusive

Četvoro performera pričaju lične priče o svojim tijelima. Dvije osobe su s invaliditetom a dvije ritmičke gimnastičarke. Na vizualnom planu ta tijela su kontrapunkti jedna drugima. Međutim, kroz njihove ispovijesti razlike među njima... Više >


 

FOD BiH je nezavisna i neprofitna fondacija koja se zalaže za izgradnju bosanskohercegovačkog društva zasnovanog na principima društvene pravde, punog poštovanja ljudskih prava, transparentnog i odgovornog rada institucija, i aktivnog učešća građana u javnom životu.

 


 

Kontakti

 

Kancelarija Sarajevo:

 

Adresa: Maršala Tita 19/3
  71000 Sarajevo, BiH
Tel: 033 44 44 88 / 0
Fax: 033 44 44 88 / 202
E-mail: osf@osfbih.org.ba

 

Kancelarija Banja Luka:

 

Adresa: Petra Kočića 53
  78000 Banja Luka, BiH
Tel/Fax: 051 32 26 51
E-mail: amra@osfbih.org.ba

International Fellows Programs 2020 - Call for Applications

CPCS 2020

 

The Center of Philanthropy& & Civil Society announce Call for applications for decisionmakers, emerging leaders and new community foundation practitioners for 2020 year. For more details please clickhere.

Ovaj Website koristi kolačiće i prikuplja informacije o posjetiocima. Klikom na dugme OK potvrđujete da se slažete sa Uslovima korištenja i Izjavom o privatnosti.